Prateći stvaralaštvo Tee Morić Šitum kroz posljednjih nekoliko godina, svjedočimo kontinuiranom procesu umjetničke destilacije. Od ranijih radova s prepoznatljivim maritimnim motivima, preko postepene stilizacije i redukcije forme, do današnjeg potpunog uranjanja u apstrakciju, umjetnica nas vodi kroz proces koji nadilazi puko likovno istraživanje. U najnovijim radovima, Tea se okreće intuitivnom procesu stvaranja koji proizlazi iz duboko promišljenog pristupa boji i formi.
Ovakav pristup stvaralaštvu priziva filozofsku misao Henrija Bergsona koji je razvio koncept “trajanja” (fr. durée).1 Za Bergsona, stvarno vrijeme nije ono mjerljivo satom, već neprekidni tok neposrednog iskustva. Upravo tako djeluju i Teine nove slike – kao materijalizacija čistog doživljaja u kojem se različiti trenutci stvaralačkog procesa stapaju u organsku cjelinu.
Promatrajući njene najnovije radove, uočavamo kako se lazurni nanosi boje pretapaju jedan u drugi stvarajući dubinske prostorne odnose, dok promišljeni, naglašeni koloristički akcenti stvaraju napetost na površini platna. Umjetnica gradi slike u slojevima, dopuštajući svakom prethodnom sloju da progovori kroz onaj koji ga prekriva. Time se stvara svojevrsna slikarska arheologija gdje je svaki sloj istovremeno autonoman i neodvojiv od cjeline.
U odabiru i radu s bojom, Tea se približava teorijskim postavkama umjetnika-pedagoga Josefa Albersa.2 Njezin pristup je istovremeno intuitivan i metodičan – spontani odabir boja nadopunjuje se s pomnim promišljanjem njihovih međusobnih odnosa i psiholoških učinaka. Oslanjajući se na znanja stečena tijekom edukacije iz ekspresivne art terapije, ona pristupa platnu s dubljim razumijevanjem stvaralačkog procesa kao dijaloga između svjesnog i nesvjesnog.
Kroz ovaj najnoviji ciklus radova, Tea Morić Šitum pokazuje kako apstraktno slikarstvo može biti istovremeno intuitivno i analitično. Svaki potez kista rezultat je dvostrukog procesa – onoga što Maurice Merleau-Ponty naziva „razmišljanjem kroz slikanje“ i onoga što Rudolf Arnheim opisuje kao „vizualno mišljenje“.3 Umjetnica ne odvaja ova dva procesa, već ih združuje u jedinstveni stvaralački čin.
Time nastaju djela koja, iako apstraktna, komuniciraju na više razina – od neposrednog vizualnog doživljaja do složenijih kontemplativnih značenja. U tom smislu, ova izložba nije tek prezentacija dovršenih djela, već i nagovještaj novih mogućnosti istraživanja unutar apstraktnog izraza, ali i intuitivnog, ekspresivnog pristupa umjetničkom izražavanju.
- Bergson, Henri. Time and Free Will: An Essay on the Immediate Data of Consciousness. Mineola, NY: Dover Publications, 2001.
- Albers, Josef. Interaction of Color: 50th Anniversary Edition. New Haven: Yale University Press, 2013.
- Arnheim, Rudolf. Visual Thinking. Berkeley: University of California Press, 1969.; Merleau-Ponty, Maurice. „Eye and Mind.“ U The Merleau-Ponty Aesthetics Reader: Philosophy and Painting, uredio Galen A. Johnson, preveo Michael B. Smith, 121-149. Evanston, IL: Northwestern University Press, 1993.
Umjetnica: Tea Morić Šitum
Kustosica: dr. sc. Dora Derado Giljanović
Vrijeme: 13. 12. 2024. – 17. 1. 2025.
Mjesto: Gradska knjižnica Solin
