Jeste li ikada ušli u galeriju suvremene umjetnosti i ostali zbunjeni, misleći: “Je li ovo zaista umjetnost?” Možda ste pomislili: “I ja bih to mogao/mogla napraviti”.
Niste jedini. Mnogima je teško razumjeti suvremenu umjetnost, posebno kada uključuje nekonvencionalne materijale poput smeća, ili kada se temelji na efemernim konceptima umjesto na tradicionalnim medijima poput slikarstva ili kiparstva.
Danas ćemo istražiti konfuzan svijet suvremene umjetnosti koji izaziva začuđene poglede i, nadamo se, rasvijetliti zašto bi hrpa smeća mogla biti smatrana remek-djelom u pravom kontekstu.
Anegdota: Automobilske gume i stolica kao “slučajna umjetnost”
Nedavno sam fotografirala stare automobilske gume s drvenom stolicom postavljenom na vrh, odbačene pored smeća. Moj suprug je u šali primijetio da to izgleda kao nešto što biste mogli naći u galeriji suvremene umjetnosti. To me je navelo na razmišljanje: što je to što razdvaja “smeće” od “umjetnosti”? Da bih ilustrirala ovu misao, koristila sam AI alate za manipulaciju fotografijom, smještajući našu “slučajnu instalaciju” u galerijsko okruženje. (Napomena: Ova slika je digitalna manipulacija i nije stvarno umjetničko djelo.)
Dok sam radila na ovoj fotografiji, sjetila sam se kako su američki tinejdžeri 2016. godine nasamarili posjetitelje Muzeja moderne umjetnosti u San Franciscu postavljajući obične naočale na pod, navodeći promatrače na ideju da su dio izložbenog postava. S obzirom na ovaj incident, nije teško zamisliti kako bi netko mogao zamijeniti nekonvencionalni predmet za instalaciju koju je stvorio poznati suvremeni umjetnik.
Ili kako bi netko mogao pomisliti da je izložena umjetnost samo običan predmet–što se dogodilo domarima Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Bolzanu, Italiji, koji su greškom počistili umjetničku instalaciju s bocama šampanjca.
Preispitivanje percepcija: Što čini umjetnost “umjetnošću”?
Ove anegdote dovode nas do ključnog pitanja u svijetu umjetnosti: Što transformira svakodnevni predmet ili koncept u umjetničko djelo? Je li to sam objekt ili pak nešto više?
Odgovor je, čini se, složen i višeslojan. U umjetnosti, posebno u njezinom suvremenom obliku, nije bitan samo fizički objekt ili tehnička vještina potrebna za njegovo stvaranje. Radi se o idejama, namjerama i razgovorima koje on potiče.
Osvrnimo se na faktore koji pretvaraju nešto u “umjetnost” u suvremenom smislu.
Uloga konteksta u suvremenoj umjetnosti
Kontekst igra ključnu ulogu u tome kako percipiramo umjetnost. Isti objekt viđen je drugačije ovisno o tome gdje je smješten i kako je prezentiran. U galerijskom okruženju, gledatelji pristupaju objektima s različitim očekivanjima i povećanim osjećajem znatiželje. Samo promjenom konteksta nešto uobičajeno može se transformirati u nešto izvanredno.
Razmislite ponovno o našoj “instalaciji” guma i stolice. U izvornom okruženju–odbačeno pored smeća–to je samo to: smeće. Ali smješteno u galeriju, odjednom postaje intrigantno. Počinjemo si postavljati pitanja: “Što to predstavlja? Što umjetnik pokušava reći? Je li to kritika otpada? Ili pak potrošne prirode modernog života?”
Ova transformacija, međutim, nije vezana samo uz lokaciju. Radi se i o umjetnikovoj namjeri i načinu prezentacije. Kada umjetnik namjerno odabire i aranžira objekte, on im daje značenje izvan njihove svakodnevne funkcije. Tako, na primjer, pisoar može postati fontana, krevet intimni autoportret, a hrpa smeća instalacija koja potiče na razmišljanje.
Poznati primjeri umjetnosti od otpada i konceptualne umjetnosti
Možda se pitate kako se ovaj pomak u svijetu umjetnosti dogodio. Kada je koncept postao važniji od umjetničke vještine i estetike?
Sve je počelo prije više od stotinu godina kada je “Fontana” (1917) Marcela Duchampa (koja je, zapravo, bila porculanski pisoar potpisan pseudonimom “R. Mutt”) izazvala kontroverzu u svijetu umjetnosti. Duchamp je prijavio ovo djelo za izložbu, potičući pitanja o umjetničkoj namjeri, ulozi umjetnika i samoj prirodi kreativnosti. Dok su umjetnici i likovni kritičari ljutito raspravljali je li ovo umjetnost ili prevara, Duchampova ideja masovno proizvedenog predmeta transformiranog u umjetničko djelo–poznatog kao readymade–promijenila je tijek moderne i suvremene umjetnosti.
Ova ideja s vremenom je inspirirala i druge umjetnike da učine isto.
Robert Rauschenberg je, tako, između 1955. i 1959. godine izradio svoj “Monogram”, umjetničko djelo koje se sastojalo od preparirane angorske koze s automobilskom gumom koja obgrljava njen abdomen. Njegova ideja bila je potaknuti gledatelje da pronađu značenje u naizgled slučajnom, da vide umjetnost u neočekivanoj kombinaciji svakodnevnih predmeta.
Desetljećima kasnije, Tracey Emin šokirala je svijet umjetnosti s djelom “My Bed” (1998.). Ova duboko osobna instalacija sastojala se od njenog stvarnog nenamještenog kreveta s umrljanim plahtama, korištenim kondomima i praznim bocama votke. Koliko god to moglo izgledati šokantno, predstavljajući tako intiman, neuredan dio svog života kao umjetnost, umjetnica je poništila granice između javnog i privatnog, svakodnevnog i izuzetnog.
Ne smijemo zaboraviti ni djelo “The Physical Impossibility of Death in the Mind of Someone Living” (1991) Damiena Hirsta, koje prikazuje tigrastog morskog psa očuvanog u formaldehidu. Ovo djelo ne samo da je otvorilo nove mogućnosti materijala korištenih u umjetnosti, već je i prisililo gledatelje da razmisle o prirodi vlastitog postojanja. Hirst nije samo očuvao samo morskog psa; on je očuvao trenutak, koncept, sukob s našom vlastitom smrtnošću.
Ova djela navela su nas da preispitamo što umjetnost može biti. Stvorena su kako bi potakla na razmišljanje i diskusije, čak i ako nas ponekad čine nelagodnima.
Perspektive teorije umjetnosti
Duchampovi readymade-ovi i uloga umjetnikovog potpisa
Kao što je prethodno spomenuto, Duchampov koncept readymade-a revolucionirao je svijet umjetnosti. Jednostavnim potpisom i kontekstualizacijom svakodnevnih predmeta, Duchamp je tvrdio da su umjetnikova ideja i čin odabira sami po sebi umjetnički činovi. Ovo nije bio samo izazov tradicionalnim pojmovima zanatstva; bila je to revolucija u punom smislu te riječi koja je koncept stavila u središte umjetničke scene.
Institucijska teorija umjetnosti Georgea Dickieja
Dotaknimo se sada Georgea Dickieja i njegovog pogleda na umjetnost iz 1974. godine nazvanog “Institutional Theory of Art”. Dickie je predložio da ono što čini “umjetnost” nije neka mistična inherentna kvaliteta, već je to njegovo uvažavanje od strane “svijeta umjetnosti”–mreže umjetnika, kritičara, kustosa i institucija. Ova teorija rasvjetljava zašto bi, na primjer, hrpa smeća u galeriji mogla vrijediti milijune, dok je na ulici samo to–smeće.
Pomicanje granica: razumijevanje netradicionalnih materijala u umjetnosti
Dakle, zašto se zamarati svim tim netradicionalnim materijalima i konceptualnim pristupima u umjetnosti? Oni zapravo služe nekoliko svrha:
- Izazivanje konvencija: Korištenjem neočekivanih materijala, umjetnici nas tjeraju da preispitamo naše pretpostavke o umjetnosti i ljepoti.
- Pristupačnost: Svakodnevni materijali mogu učiniti umjetnost pristupačnijom i manje elitističkom.
- Kritika: Često je sam izbor materijala kritika konzumerizma, otpada ili drugih društvenih pitanja.
- Proširivanje mogućnosti: Netradicionalni materijali otvaraju nove puteve za umjetničko izražavanje.
Mogli bismo zaključiti mišlju da suvremena umjetnost uvijek pokušava pronaći nove perspektive iz kojih možemo promatrati svijet.
Prihvaćanje šire definicije umjetnosti
Razumijevanje suvremene umjetnosti često zahtijeva preusmjeravanje našeg fokusa sa samog objekta na ideje, kontekste i pitanja koja postavlja. Proširivanjem naše definicije umjetnosti, otvaramo se novim iskustvima i perspektivama. Stoga, sljedeći put kad naiđete na zbunjujuće djelo suvremene umjetnosti, umjesto da pitate “Je li ovo umjetnost?”, pokušajte s: “Što ovaj komad pokušava komunicirati?”. Možda budete iznenađeni nekim novim uvidima.
Zapamtite, bit umjetnost nije samo stvaranje nečeg vizualno ugodnog; ona služi kao katalizator za značajne razgovore i razmjenu ideja te nas izaziva da svijet promatramo iz novih i neočekivanih kutova. U tom svjetlu, čak i hrpa smeća može postati remek-djelo.