Zato objavljujemo brojke koje se u ovom sektoru gotovo nikad ne objavljuju
U proteklih godinu dana čula sam istu rečenicu od previše ljudi. Ne uvijek istim riječima, ali dovoljno sličnu da se prepozna obrazac.
Umjetnici koji su nekad imali plan za sljedećih pet godina sada kažu da im se jednostavno ne da. Da su umorni od prijavnica. Da im je lakše ne prijaviti se nego dobiti još jedno pismo koje počinje sa „zahvaljujemo na iskazanom interesu”. Neki su to rekli otvoreno: razmišljam o tome da odustanem. Drugi nisu rekli ništa, ali su prestali raditi nove cikluse.
Administracija u ovom poslu nije sporedna stvar. Ona se ne odvija uz rad u ateljeu, nego umjesto njega. Tjedan dana koji ode na jednu prijavu je tjedan dana koji nije otišao na rad. A kad prijava ne prođe, i to se negdje upiše. Nekoliko takvih pisama za redom i volja za radom ozbiljno oslabi. U tom trenutku to više nije pitanje organizacije vremena nego motivacije, a motivacija se, za razliku od rasporeda, ne da ispraviti kalendarom.
Sezona je pritom upravo počela. Ministarstvo kulture i medija objavilo je 9. rujna Javni poziv za predlaganje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2027. godinu, s rokom 9. listopada u 17 sati. Slijede gradovi i županije, pa međunarodni pozivi na proljeće. U sljedećih mjesec dana velik broj ljudi sjest će pred obrazac koji će im pojesti tjedan, a statistički gledano, većina njih neće proći.
Sektor ne mogu popraviti. Mogu staviti brojke na stol.
U kulturi se stope uspješnosti gotovo nikad ne objavljuju. Mislim da je bilo dosta tabuiziranja.
Naše brojke
Gaće dolje, reklo bi se.
Od srpnja 2025. do srpnja 2026. pripremili smo 43 prijave. Od 20 riješenih, prihvaćeno je 14. Klijentima je osigurano najmanje 27.500 eura.
Dakle, 14 od 20. Ostatak ovog teksta objašnjava kako smo do te brojke došli, jer omjer bez metodologije nas ničemu neće podučiti.
Pet odluka koje smo morali donijeti
Zašto omjer, a ne samo postotak?
Postotak sugerira preciznost koju ovakav uzorak nema. „70 posto” zvuči apstraktno. Omjer poziva na računanje: 14 od 20 možete provjeriti, i odmah vidite da je uzorak malen i da jedna jedina prijava pomiče brojku za pet postotnih bodova.
To je poštenije prema vama nego zaokružen postotak koji se ne da raščlaniti. Zato uz postotak kod nas uvijek stoji i omjer, i razdoblje na koje se odnosi.
Dvadeset i tri prijave još čekaju rezultat.
Da ih brojimo kao neuspjehe, stopa bi bila 33 posto. Da ih brojimo kao uspjehe, 86 posto. Obje su brojke izračunljive i obje su neobranjive, pa smo ih izostavili iz izračuna. Neriješena prijava nije podatak, nego odgoda.
Jedna prijava je prošla, a sredstva nisu iskorištena.
Rezultati su objavljeni sa zakašnjenjem, zbog administrativnih komplikacija na strani tijela koje je natječaj raspisalo. Dok su sredstva stigla, projekt više nije bio aktualan. Prijava je svejedno prošla i tako se i broji. U sljedećem smo se krugu prijavili na isti natječaj sa srodnim projektom i taj rezultat još čekamo.
Jedna institucija prihvatila je prijedlog, a zatim otkazala cijeli izlagački program nakon kadrovske promjene.
I to se broji kao uspjeh. Naš dokument je napravio ono što je trebao napraviti: prošao je ocjenu i dobio termin. Sve što se dogodilo poslije bilo je izvan dosega bilo kojeg teksta.
Pet uspješnih prijava nema potvrđen iznos.
Zato je 27.500 eura donja granica, a ne gornja. Stvarni je iznos veći, ali ga ne možemo dokumentirati, pa ga ne pišemo.
A zašto ovo sve iznosimo? Da znate da su neke svari van vaše kontrole, ali na neke stvari ipak možete utjecati – bitno ih je moći razlučiti. Ponekad ćete napisati sjajan projekt, odgovarati svim kriterijima, pripremiti razuman troškovnik, imati izvrsne partnere, ali onda dođe viša sila i propadne vam prijava. I to je dio ovog posla s kojim se treba znati nositi. Pa i učiti (iz svih prijava koje nam nisu prošle, nešto smo opet naučili.)
Ali ono što možete napraviti jest osmisliti kvalitetan projekt i naučiti kako ga jednako kvalitetno predstaviti tijelima (i osobama) koje donose odluke o financiranju.
Zašto se o neuspjehu šuti
Razlog nije skromnost, nego nelagoda. Objaviti stopu uspješnosti znači priznati odbijenice, a to nitko ne voli reći naglas. Ni umjetnici ni institucije. Umjetnik ne objavi da mu prijava nije prošla. Institucija ne objavi koliko je prijava predala prije nego što je jedna uspjela. Tako svi jedni drugima izgledamo uspješnije nego što jesmo, a svatko pomalo misli da je jedini kojem ne ide.
Kad odbijenica stigne, prvi je refleks povjerenstvo. Pristranost, poznanstva, netko je unaprijed imao dogovor. U jednom našem slučaju to je, koliko sam uspjela doznati, doista i bilo tako. U ostalima gotovo sigurno nije.
Ono što se pokazalo kad smo sjeli i pregledali odbijene prijave bilo je puno manje dramatično. Nismo bili najbolji odabir za taj poziv. Projekt je bio dobar, ali ne za taj natječaj. Troškovnik nije bio dovoljno realan ili mi prema njemu nismo bili dovoljno objektivni. To je neugodnije priznati od možebitne pristranosti žirija, uvjeta natječaja i drugih faktora koji su van naše kontrole, ali je i jedino od toga dvoga što se sljedeći put može popraviti.
Gore sam napisala da su neke stvari izvan vaše kontrole. Jesu. Ali „izvan moje kontrole” je i vrlo udobno mjesto i ugodna izlika. Lako se tu ugnijezditi i ostati uvjeren da mi nismo mogli ništa napraviti ili poboljšati.
Drugi je razlog za šutnju o neuspjehu tehnički. Objaviti stopu uspješnosti znači unaprijed definirati što se broji, a većina bi to radije izbjegla.
Pitanja su neugodna. Ako ste pročitali natječaj i klijentu poslali poruku s rokom, jeste li sudjelovali u prijavi? Ako ste prije tri godine sjedili u povjerenstvu pa znate kako se takvi tekstovi čitaju?
Mi smo to definirali usko. Prijava se broji samo ondje gdje smo proizveli pisani materijal koji je ušao u predanu prijavu (koncept, projektni opis, biografiju, umjetnički portfolio, troškovnik) i aktivno konzultirali za vrijeme pisanja i prijave projekta. Definicija je namjerno stroga, jer svaka šira definicija pomiče brojku prema gore, a nama je stalo da brojka bude precizna.
Umjetnicima, udrugama, galerijama i ustanovama u kulturi koji ovih dana razmišljaju o odustajanju: problem gotovo nikad nije rad. Problem je dokument, a dokument je jedini dio ovog posla koji se može delegirati.
Ovdje piše što radimo, kako radimo i koliko to košta.
Ovaj tekst dio je serije objava na blogu i društvenim mrežama o tome kako se prijave zapravo pišu, gdje se najčešće griješi i kako proces izgleda iznutra. Serija vodi prema webinaru čiji termin objavljujemo uskoro. Pretplatnici ga doznaju prvi, a ovdje se možete pretplatiti na naš besplatni newsletter.