Nedjeljne večeri imaju tu posebnu kvalitetu pesimizma, zar ne? Taj osjećaj nedjeljne tjeskobe kad se pred nama otvara novi tjedan sa svim svojim neizvjesnostima. Upravo tijekom jednog takvog kontemplativnog trenutka — nakon gledanja Star Treka s mojim mužem… jer smo štreberi i ponosni na to — nedavni razgovori i vijesti posložili su se u neugodno pitanje: umire li umjetnička industrija?
Analogija koja me pogodila bila je s Aldejancima iz Star Trekove epizode “When the Bough Breaks” — civilizacijom toliko usredotočenom na umjetničko savršenstvo da je izgubila sposobnost samoočuvanja. Stvarali su prekrasnu umjetnost i glazbu, ali njihovo oslanjanje na tehnologiju na kraju ih je učinilo nesposobnima za prirodni opstanak. Doslovno su izumirali jer se više nisu mogli razmnožavati i, u trenutku očaja, odlučili su oteti djecu sa svemirske letjelice Enterprise i tu djecu pokušati odgojiti u aldeanskom duhu u nadi da će na taj način omogućiti opstanak svoje vrste. Zvuči poznato?
Ali prije nego što krenemo panično ažurirati životopise i tražiti poslove van umjetničkog sektora, razmotrimo što se zapravo krije iza dramatičnih naslova. Jer stvarnost je daleko složenija — i vjerojatno zanimljivija — od “samo” propadanja našeg sektora.
Kad brojevi pripovijedaju priče koje ne želimo čuti
Krenimo od slona u prostoriji: brojke se daju interpretirati poput medicinskog kartona pacijenta u kritičnom stanju. Art Basel & UBS Global Art Market Report otkriva da su globalne prodaje umjetnosti pale za 12% na 57,5 milijardi dolara u 2024., a neka od glavnih tržišta, uključujući SAD, Veliku Britaniju i Europu, u silaznom su trendu još od pandemije. Nije baš putanja koju smo priželjkivali.
Ali evo gdje postaje zanimljivo (a pod zanimljivo mislim zabrinjavajuće): dok je ukupna vrijednost prodaja pala, isti izvještaj pokazuje da je broj transakcija zapravo porastao za 3% na 40,5 milijuna.² Prijevod? Više ljudi kupuje umjetnost, ali troše manje novca. Istovremeno, izvještaj navodi da je 44% kupaca u 2024. bilo novo na tržištu umjetnosti, što sugerira da se tržište širi na dnu dok se sužava na vrhu.
Aukcijski sektor priča još dramatičniju priču. Podaci Art Basela pokazuju da su djela koja se prodaju za više od 10 milijuna dolara pala za 39% u 2024. Kad navodno najznačajniji segment tržišta gubi više od dvije trećine svoje vrijednosti u jednoj godini, trebamo se ozbiljno zapitati što se događa.
Ipak, postoji tračak nade. Kako Art Basel izvještaj navodi (u slobodnom prijevodu):
Dok je 2024. donijela pad za gotovo sve segmente, tržište ispod 5.000 dolara poraslo je i u vrijednosti (za 7%) i u broju prodanih komada (za 13%). S obzirom da ovaj segment doprinosi tako velikom udjelu ukupnog broja komada na tržištu, to je značilo da je unatoč značajnom padu, u 2024. ostvareno više prodaja, s 6% povećanjem volumena aukcija likovnih umjetnosti na cijelom tržištu, potaknuto dodavanjem tisuća novih transakcija, ali na puno nižim razinama nego prethodnih godina.
Dakle, bilo je više prodaja (veći volumen) po nižim prosječnim cijenama. Sve ovo ukazuje na novu, možda mlađu publiku koja želi kupovati umjetnost, ali po pristupačnijim cijenama.
Veliki egzodus galerija
Ako vam je trebao vizualni dokaz pritiska u industriji, samo pogledajte najave zatvaranja galerija koje su postale jednako učestale kao pregledi Venecijanskog bijenala. Prema izvještajima Artnet Newsa, samo je New York svjedočio zatvaranju najmanje 13 glavnih galerija u 2023.-2024., uključujući institucije koje su djelovale desetljećima. Govorimo o Cheim & Read (26 godina), Alexander & Bonin (28 godina) i prestižnoj Marlborough Gallery (78 godina). Kad galerije s gotovo stoljećem rada počnu zatvarati vrata, nešto se bitno mijenja.
Londonska scena slično je stradala, s FOLD Gallery koja je ušla u dobrovoljnu likvidaciju zbog (slob. prev.) “rastućih povijesnih dugova, posljedica pandemije, Brexita, inflacije i općeg pada prodaje”, kako je izvijestio The Art Newspaper. Artnet News dokumentirao je da je Los Angeles — vjerojatno najoptimističnija postaja umjetničkog svijeta — doživio zatvaranje više galerija u posljednjim mjesecima, uključujući neke visokoprofilne galerije.
Ekonomija je brutalna. Industrijske analize pokazuju da sudjelovanje na sajmovima umjetnosti sada košta desetke ako ne stotine tisuća dolara, uključujući najam štandova, transport i smještaj. Kad opstanak znači trošenje više na režijske troškove nego na otkrivanje i podršku umjetnika, nešto je bitno pokvareno.
Kad velikani počnu napuštati scenu (a muzeji se počnu ponašati kao korporacije)
Ali možda najobeshrabrujući pokazatelj dolazi od samih ljudi — velikana naše industrije koji tiho rade velike karijerne promjene potpuno izvan umjetnosti. Ne mogu navesti imena (i neću), ali saznanje da je jedna određena osoba koju duboko poštujem odlučila skrenuti s umjetničkog puta i krenuti u sasvim druge vode pogodilo me jače od bilo kojeg tržišnog izvještaja. Upravo je viđenje ove vijesti u nedjelju navečer dovelo do razmišljanja o cijeloj ovoj krizi. Kad ljudi koji su svoje karijere posvetili činjenju umjetnosti dostupnom i značajnom počnu tražiti izlaze, to govori puno o održivosti naše industrije.
Osim ovih osobnih odlazaka, razgovori koje ne mogu u detalje prenijeti govore svoju priču — poput onog s direktorom velike medijske kuće koji mi je povjerio da ljudi mlađi od 60 jednostavno ne klikaju na sadržaj o umjetnosti i kulturi, čak i kad je istaknuto postavljen na njihovoj početnoj stranici. Ili više novinara koji su spomenuli da imaju premalo osoblja za kulturno izvještavanje. Ili dokazi iz prvih ruku svih galerista, umjetnika, muzejskih radnika i stručnjaka iz neprofitnog sektora s kojima sam nedavno razgovarala: svi su nedovoljno financirani i frustrirani.
Otpuštanje stručnog osoblja u muzejima pogoršava krizu na načine koji bi i Donald Kuspitove ideje o “Kraju umjetnosti” zasjenile — barem se on brinuo o umjetničkoj kvaliteti, a ne opstanku institucija i industrije kao takve. Artnet News izvijestio je da je Brooklyn Museum otpustio više od 40 članova osoblja usred deficita proračuna od 10 milijuna dolara. The Art Newspaper dokumentirao je da je Guggenheim Museum otpustio 20 zaposlenika u nedavnim rezovima budžeta. Kad kulturne institucije počnu ličiti na korporacije, govorimo o nečem što je obuhvatnije od promjena na tržištu umjetnina.
Ipak, evo promjene koja čini cijelu ovu situaciju složenijom i ne govori nužno/”samo” o propadanju umjetničke industrije: Art Baselov izvještaj pokazuje da je online prodaja umjetnosti dosegnula 11,8 milijardi dolara u 2023., porastivši 7% godišnje unatoč općem slabljenju tržišta. Istovremeno, podaci iz istog izvještaja otkrivaju da se 85% prodaja od strane trgovaca umjetninama u 2024. dogodilo za djela čija je tržišna vrijednost manja od 50.000 dolara. Tržište ne nestaje — demokratizira se.
Aldeanska paralela (i zašto nam to zapravo daje nadu)
Poput Aldejana, naš umjetnički svijet postao je opsjednut nekom vrstom savršenstva — ili barem privida savršenstva. Izgradili smo sustav ovisan o mega-kolekcionarima, ultra-visoko vrijednim transakcijama i ekskluzivnom pristupu umjetninama. Stvorili smo prekrasnu umjetnost i impresivne institucije, ali negdje usput izgubili smo vezu s održivim praksama i istinskim razvojem publike. Trenutna kriza ne upućuje nužno na smrt umjetnosti već na neodrživost strukture industrije koja je stavila spektakl ispred sadržaja.
Dobra vijest? Za razliku od izmišljenih Aldejana, prepoznajemo problem prije nego što dođe do potpune kulturne sterilnosti. Tržište se širi po pristupačnim cijenama, privlači nove kolekcionare i dokazuje da održivost ne zahtijeva sedmeroznamenkaste iznose prodaja.
Umjetnička industrija ne umire — primorana je evoluirati. Galerije, muzeji i institucije koji uspješno prođu kroz ovu tranziciju izići će jači u održivijoj, šire zasnovanoj umjetničkoj ekonomiji. Ponekad kreativna destrukcija stvarno jest kreativna, čak i kad je zastrašujuće proživjeti je. Pitanje nije hoćemo li preživjeti ovu krizu, već hoćemo li je iskoristiti za gradnju nečeg boljeg.
Iskreno, s obzirom na alternativu nastavljanja “otmice” publike umjesto prirodne prokreacije — da produljim tu Star Trek metaforu još malo — ova transformacija možda je točno ono što nam je trebalo. Budućnost umjetničkog svijeta ne leži u povratku na neodržive modele rada i prodaje, već u stvaranju iskrenih, trajnih odnosa između umjetnosti i ljudi koji je doživljavaju.
Ne govorimo o kraju umjetnosti već o umjetnosti koja je izašla iz svoje teenagerske faze i konačno sazrijeva.
Kakav je vaš stav o trenutnom stanju umjetničke industrije? Jesmo li svjedoci potrebne evolucije ili istinske krize? Javite mi se — volim čuti od onih koji neposredno proživljavaju ovu promjenu.
Izvori:
- Art Basel and UBS, “The Art Basel and UBS Global Art Market Report 2025,” pristupljeno 9. 6. 2025., https://www.artbasel.com/stories/the-art-basel-and-ubs-global-art-market-report-2025.
- “A Hard Look at the Tumultuous New York Gallery Scene, as Dealers Shutter and Move,” Artnet News, pristupljeno 16. 6. 2025., https://news.artnet.com/market/a-hard-look-at-the-tumultuous-new-york-gallery-scene-as-dealers-shutter-and-move-2494448.
- “‘The tank is empty’: Brexit, inflation and a downturn in sales force FOLD gallery in London to close,” The Art Newspaper, 10. 6. 2023.,, https://www.theartnewspaper.com/2023/08/23/fold-gallery-london-closes-brexit-inflation-downturn-sales.
- “The L.A. Art Scene Was Booming. Why Are Galleries Suddenly Closing?” Artnet News, pristupljeno 16. 6. 2025., https://news.artnet.com/market/los-angeles-gallery-closures-2561378.
- “How Much Art Fairs Really Cost, According to Small Galleries,” Artsy, pristupljeno 16. 6. 2025., https://www.artsy.net/article/artsy-editorial-art-fairs-cost-small-galleries.
- “Brooklyn Museum to Cut Jobs Amid $10 Million Budget Deficit,” Artnet News, pristupljeno 16. 6. 2025., https://news.artnet.com/art-world/brooklyn-museum-layoffs-budget-deficit-2606781.
- “Guggenheim Museum lays off 20 employees,” The Art Newspaper, 16. 6. 2025., https://www.theartnewspaper.com/2025/02/28/guggenheim-museum-layoffs-20-employees.
- “The Artsy Gallery Report 2024,” Artsy, pristupljeno 15. 6. 2025., https://www.artsy.net/article/artsy-editorial-artsy-gallery-report-2024.