Ili: zašto bi vaš algoritam društvenih mreža vjerojatno trebao dizajnirati art terapeut
Pogrešno razmišljamo o umjetnosti.
Tijekom prošlog stoljeća, tretirali smo umjetnost kao nešto dragocjeno i odvojeno od svakodnevice; kao nešto što pripada iza vitrina u klimatiziranim prostorima koje posjećuju gledatelji subotom popodne u tišini. Stvorili smo cijelu industriju oko držanja umjetnosti daleko od svakodnevnog života—kao da bi kreativnost mogla kontaminirati naš praktičan, ozbiljan svijet.
Ali evo što propuštamo: dok smo štitili umjetnost od života, štitili smo život od upravo one vrste razmišljanja koja bi mogla riješiti naše najveće probleme.
Problem algoritma o kojem ne govorimo
Počet ću s nečim što bi nas sve trebalo držati budnima noću. Dok tehnološke tvrtke zapošljavaju bihevioralne ekonomiste i stručnjake za “engagement” da dizajniraju algoritme društvenih mreža, potpuno ignoriraju ljude koji stvarno razumiju emocionalno reguliranje: art terapeute.
Art terapeuti grade svoje karijere pomažući ljudima da procesuiraju složene emocije kroz kreativno izražavanje. Znaju kako provesti nekoga od tjeskobe do smirenosti, od konfuzije do jasnoće, od izolacije do povezanosti. Razumiju parametre i emotivne razlikeizmeđu zdravog izazova i štetnog preopterećenja.
Zamislite da ovi profesionalci dizajniraju vaš feed na društvenim mrežama. Umjesto algoritama optimiziranih za ovisnost i ljubomoru, imali biste sustave dizajnirane za stvarno ljudsko napredovanje. Vaš feed bi vam pomogao procesuirati emocije, otkriti nove perspektive i zapravo izgraditi odnose s drugim ljudima.
Tehnologija postoji. Stručno znanje postoji. Samo angažiramo pogrešne ljude.
Revolucija prostorne inteligencije
Suvremeni kipari provode godine, pa čak i desetljeća savladavajući kako se forme percipiraju u prostoru, kako ljudi razvijaju interakciju s predmetima, nastojeći izgraditi emotivna iskustva. Razumiju suptilne načine na koje fizički odnosi utječu na emocionalna stanja.
Ovi umjetnici mogli bi revolucionizirati dizajn digitalnih sučelja. Umjesto plošnih, ovisničkih iskustava dizajniranih da zaplijene pažnju, imali bismo digitalna okruženja koja se doimaju prirodnima i služe za naš boljitak, poput dobro dizajniranih fizičkih prostora.
Razlika? Kipari misle trodimenzionalno o tome kako se ljudi stvarno kreću i osjećaju. Tech dizajneri misle u metrikama o tome kako povećati važ angažman i kako ćete provesti više vremena pred ekranom.
Ekonomija samopouzdanja u kojoj već živimo
Direktori galerija već desetljećima vode najsofisticiranije biznise za izgradnju samopouzdanja na svijetu, a većina ljudi to ni ne shvaća.
Kada netko uđe u suvremenu galeriju, ne gleda samo umjetnost, već biva vođen kroz pažljivo orkestirirano kulturno i umjetničko iskustvo. Dobri galeristi znaju kako natjerati gledatelje da se osjećaju sofisticirano, radoznalo i kulturno uzdignuto. Razumiju želju za statusom i duboku ljudsku potrebu da se osjećaju dijelom nečeg smislenog.
Ovi profesionalci mogli bi transformirati maloprodajna iskustva primjenjujući istu psihološku sofisticiranost koja bi istinski služila kupcima umjesto da samo izvlači novac iz njih. Zamislite iskustvo shoppinga koje je dizajnirano da se zaista osjećate dobro u vezi svojih izbora umjesto manipulirani u impulzivnu kupovinu.
Majstori prepoznavanja obrazaca
Kustosi su u suštini podatkovni analitičarii za kulturu, premda bi se vjerojatno nasmijali tom opisu.
Provode karijere identificirajući obrasce kroz vremenska razdoblja, kulture i umjetničke pokrete. Stvaraju smislene veze između različitih elemenata i predstavljaju složene informacije na načine koji rezoniraju s publikom. Razumiju kontekst i narativ onog što proučavaju i znaju kako voditi ljude kroz procese otkrivanja istog.
Ove vještine se direktno mogu prevesti u vizualizaciju podataka, upravljanje znanjem i bilo koje polje koje zahtijeva analizu goleme količine informacija. Razlika je u tome što kustosi stavljaju naglasak na razumijevanje i približavanje ideja publici, a ne na puko predstavljanje podataka.
Vizionari stvaranja prostora
Umjetnici koji se izražavaju kroz instalacije ili ambijente specijalizirani su za stvaranje uranjajućih, transformativnih iskustava. Razumiju kako okruženje utječe na psihologiju, kako usmjeriti nečiju pažnju i emocije i kako stvoriti trenutke istinitog otkrivanja.
Ovi umjetnici mogli bi revolucionizirati terapeutska okruženja, edukacijske prostore i bilo koje mjesto gdje je transformacija čovjeka cilj. Umjesto sterilnog, institucionalnog dizajna, imali bismo prostorе za ozdravljenje, obrazovanje pa nadalje dizajnirane od strane ljudi koji stvarno razumiju kako okruženje oblikuje svijest.
Detektori sr*nja koji su nam nužni
Likovni kritičari godinama razvijaju možda najvrjedniju vještinu u našem marketinški zasićenom svijetu: sposobnost proziranja kroz estetsku manipulaciju na način da analiziraju što stvarno funkcionira naspram onoga što samo dobro izgleda.
Obučeni su razlikovati istinsku inovaciju od pametnog pakiranja, smisleno izražavanje i bezglavo praćenje trendova. Razumiju kontekst, mogu uočiti kulturnu aproprijaciju iz daleka i znaju kako artikulirati što čini nešto stvarno vrijednim naspram samo skupim. U suštini, mogu prepoznati kad je nešto samo lijepo zakapirano sr*nje.
Ovi profesionalci mogli bi pisati recenzije proizvoda, evaluirati marketinške tvrdnje i procjenjivati nove tehnologije s razinom kulturne inteligencije i kritičkog razmišljanja kakvo je, budimo realni, u današnjem marketinškom svijetu možda i nepoželjno! A, da ništa drugo, rijetko.
Zašto je ovo važno upravo sada
Ne predlažem da zamijenimo sve podatkovne analitičare kustosima ili predamo društvene mreže u ruke art terapeuta (premda iskreno mislim da bi mogli samo poboljšati sve navedeno). Predlažem nešto radikalnije: da prestanemo tretirati umjetničko znanje i stručnost kao nešto dekorativno i počnemo je vrednovati kao temelj za izgradnje sustava usmjerenih na čovjeka.
Problemi s kojima se suočavamo—krize mentalnog zdravlja, društvena izolacija, preopterećenost informacijama, besmislen posao, okruženja koja nas čine gorim umjesto boljim—to nisu tehnički problemi. To su ljudski problemi. A profesionalci iz svijeta umjetnosti stoljećima razvijaju rješenja za ljudske probleme.
Samo smo bili previše zauzeti držanjem umjetnosti na sigurnoj distanci od stvarnog svijeta da primjetimo da stvarni svijet očajnički treba ono što umjetnost ima za ponuditi.
Inteligencija koju rasipamo
Razmotrite što profesionalci iz svijeta umjetnosti rade svakodnevno:
Rade s ograničenim resursima da stvore maksimalni utjecaj. Komuniciraju složene ideje različitim publkama. Razumiju kako kontekst oblikuje značenje. Znaju kako stvoriti iskustva koja rezoniraju s promatračem i koja mogu promijeniti njegovu percepciju. Stručnjaci su u činjenju neopipljivih koncepata opipljivima.
Upravo su to vještine potrebne za rješavanje naših trenutnih izazova, od urbanog planiranja do skrbi za mentalno zdravlje do revitalizacije obrazovnog sustava.
Praktična revolucija
Dakle, kako bi to stvarno izgledalo?
Počnite s prepoznavanjem da je kulturna inteligencija oblik stručnosti, a ne luksuzni dodatak ljudskom trezoru znanja. Kada vaša organizacija treba riješiti probleme usmjerene na čovjeka, uključite ljude s obrazovanjem iz svijeta umjetnosti u razgovor—ne da učine stvari ljepšima, već da doprinesu jedinim sasvim drugim rasponom znanja.
Kada dizajnirate nešto, mislite poput kustosa. Kada planirate komunikacijske strategije, mislite poput direktora galerije. Kada stvarate digitalna iskustva, mislite poput umjetnika. Kada evaluirate tvrdnje, mislite poput likovnog kritičara.
Najvažnije, prestanite se pitati je li nešto “praktično” ili “umjetničko” kao da su to suprotni pojmovi koji nemogu postojati jedno uz drugo. Najpraktičnija rješenja za ljudske probleme obično uključuju kreativno razmišljanje, kulturno razumijevanje i sposobnost gledanja izvan konvencionalnih okvira.
Uostalom, ljudi su kulturna bića koja žive u stalnom odnosu sa značenjem, ljepotom i jedni s drugima. Možda je vrijeme da naši sustavi počnu odražavati tu stvarnost.
Zidovi muzeja već se ruše. Pitanje nije hoće li stručnost iz svijeta umjetnosti procuriti u svakodnevni život—pitanje je hoćemo li biti dovoljno pametni da joj dopustimo da nam pomogne.
Koji spoj stručnosti iz svijeta umjetnosti i svakodnevnog života mislite da ima najveći potencijal? Ovaj razgovor tek počinje i voljela bih čuti vaše mišljenje.