Prepreke koje nam život postavlja ponekad iz nas mogu izvući nešto duboko skriveno—pozitivni prkos koji nas gura da idemo dalje i u malim stvarima pronalazimo sreću.
Takav prkos u sebi je pronašla trinaestogodišnja Klara Palada koja već više od godinu dana intenzivno slika, pronalazeći inspiraciju u religiji i nepresušnim ljepotama prirode. Suočena s gubitkom oca, Klara je u svojim slikama stvorila utočište—sigurno mjesto u kojem može pohraniti svoje emocije, tugu i bol, bez suvišnih riječi. Proces slikanja terapeutski je čin po Klarinoj mjeri, a duševni mir koji joj pruža neprocjenjiv je.
Bez obzira na težinu proživljenih negativnih emocija, Klarinim slikama dominiraju žarke boje koje pršte pozitivom—one se prelijevaju na prikazima neba, bezgraničnog prostora nade u kojem su sve mogućnosti otvorene. Odraz je to Klare same, jer je u inat poteškoćama s kojima se do sada susrela dokazala da granice za osobe s autizmom ne postoje.
S kistom u ruci s teškoćama su se suočavali i mnogi poznati umjetnici i umjetnice kroz povijest, pretačući svoj unutarnji svijet na platna kojima se divimo desetljećima kasnije. Uzmimo za primjer meksičku slikaricu Fridu Kahlo (1907.–1954. g.) i japansku umjetnicu Yayoi Kusamu (1929. g.). Kahlo je svoju fizičku i emocionalnu bol nakon teške autobusne nesreće pretvorila u snažne autoportrete, dok su Kusamini repetitivni uzorci točaka istodobno zrcalili njezina psihološka stanja i na umjetnicu imali duboko terapeutski učinak.
Klarini radovi, poput onih Fride Kahlo i Yayoi Kusame, svjedoci su snage i otpornosti njena duha te njene nepokolebljive volje za životom.
Sve nam ovo potvrđuje da svatko, bez obzira na prethodna iskustva, u kreativnom procesu može pronaći duboku utjehu, snagu i motivaciju za prevladavanje životnih izazova.
Kustosica: Lucija Ečim
Vrijeme: 13. 12. 2024.
Mjesto: Villa Nika, Kaštel Stari
