Svatko od nas ima vlastiti jezik koji može i ne mora biti razumljiv drugima, ali često ni nama samima. Obično se sastoji od asocijacija, znakova, simbola, empirijskih, misaonih ili pak osjećajnih fragmenata i doista je individualan.
I naši unutarnji monolozi su jedinstveni, ali i nešto što moramo ponekad odgonetnuti. Naše misli ponekad su više nalik na snove, ispunjene neobičnim, apsurdnim ili, u najmanju ruku, fantastičnim prizorima.
Utjeha je stoga kada promatramo umjetnička djela koja nam mogu potvrditi da su takve mentalne slike normalne; da je to samo mašta na djelu. Nismo ludi.
Upravo jednu takvu kolekciju djela, pisanu naizgled stranim jezikom, odnosno Linguom francom, bilo je moguće vidjeti do nedavno na istoimenoj izložbi Hrvoja Marka Peruzovića u Galeriji Emanuel Vidović.
Peruzovićev jezik koketira s metafizičkim, povijesnim, mitološkim i realnim, odnosno trenutnim.
Njegov izbor motiva i likovni jezik su konzistentni, a karakteriziraju ga metafizička atmosfera u središtu koje je najčešće ženski mitološki lik poput Dafne ili Sibile s ponekim elementom sadašnjosti (poput sunčanih naočala).
Ovi misteriozni ženski likovi, proročice-kiborzi, ali i Peruzovićeva drva života s hipnotičnim ultramarin plodovina i neobični, geometrizirani nosorozi primjer su raspona ljudske mašte.
Svako Peruzovićevo djelo utemeljeno je u stvarnosti, ali dograđeno i izmijenjeno do mjere psihodelije.
Možda je ovo primjer kolektivnog nesvjesnog o kojem je govorio Carl Jung?
Možda i u nečem što je krajnje neobično možemo pronaći tračak poznatog. Možda, bez obzira koliko nam tuđe misli djelovale strane, možemo pronaći lingua franca – zajednički jezik.
Napisale: Lea Cvetko & Dora Derado Giljanović
Fotografije & video: Dora Derado Giljanović
Mjesto: Galerija Emanuel Vidović, Split
Vrijeme: 21. 12. 2023. – 11. 2. 2024.