Kad se „stari i depresivni anonimni [umjetnik]” obraća tražeći „stalno mjesto za izlaganje u nekom lijepom novom muzeju”, u pitanju je bitno više od jednog umjetnika i njegove prividne nesigurnosti (premda je danas uvriježen umjetnik usprkos ili možda upravo zahvaljujući vlastitim naporima da kroz cijelu svoju karijeru djeluje izvan i kontra institucija umjetnosti). Dapače, poruka djeluje pomalo i sarkastično!
Goran Trbuljak kroz svoj ciklus plakata iz 2006. godine postavlja pitanja koja odzvanjaju daleko šire od osobnih dilema — o utjecaju institucija na život umjetnika, o tome tko određuje što je vrijedno pamćenja i zašto se neki glasovi čuju, a drugi ne. Pitanja su to koja su jednako relevantna i van umjetničkih sfera.
Fragmentirani prikaz ovog rada nije slučajan. Vidimo „depressive museum”, „anonymous permanent”, „looking in art” — svaki fragment može se čitati samostalno, otvarajući nova značenja i interpretacije. „Anonymous permanent” djeluje kao kontradikcija, „looking in art” postavlja pitanje kako uopće gledamo (na) umjetnost. Tek na kraju putovanja kroz izložbu otkriva se cjelovita poruka, ali dotad već postajemo svjesni kako naše čitanje mijenja kontekst, pa i naša očekivanja. Ova metodologija fragmentacije nije samo formalna igra — ona razotkriva mehanizme na koje reagiramo na djelomične informacije, kako gradimo značenja iz nedovršenih narativa, a kojima smo svakodnevno izloženi.
Strategija govori o načinu na koji utjecaj danas funkcionira — fragmentirano, kroz platforme koje nas navode da interpretiramo djelomične informacije prije nego što dobijemo cjelovitu sliku. U vremenu „utjecajnih” osobnosti (influencera) koje oblikuju mišljenja kroz kratke, isječene poruke, pa do vijesti koje prenose kratke, parcijalne informacije, Trbuljakov rad podsjeća na opasnosti brzopletog zaključivanja i važnost konteksta za razumijevanje…bilo čega. Ali više od toga, pokazuje kako umjetnost može biti alat za sustavnu analizu tih istih mehanizama.
Već od početka sedamdesetih, Trbuljakov rad nastoji demistificirati umjetnost. Njegova izložba u Galeriji SC iz 1971. na kojoj je predstavio jedan jedini plakat s natpisom „Ne želim pokazati ništa novo i originalno,” srušila je granicu između promidžbe i umjetničkog sadržaja. Naime, isti je plakat bio postavljen na strateškim punktovima u Zagrebu kao oglas za izložbu. Time je uvelike doprinio onome što danas nazivamo institucionalnom kritikom u umjetnosti.
Kao dizajner koji razumije moć vizualne komunikacije — kroz desetljeća rada na plakatima, katalozima izložbi i uredničkim projektima za časopise poput Novina Galerije SC, Poleta i Gordogana — Trbuljak ne samo da koristi plakat kao medij, već ga dekonstruira kao alat utjecaja. Njegova dvostruka praksa umjetnika i dizajnera omogućuje mu jedinstven uvid u mehanizme kojima se gradi autoritet u vizualnoj kulturi. Kroz svoju trostruku praksu umjetnika, dizajnera i snimatelja, poznaje iznutra kako funkcioniraju sustavi kojima se gradi kulturna vrijednost. Plakat, tradicionalno sredstvo promocije i manipulacije, postaje prostor za propitivanje vlastite prirode. Tko ima pravo na vidljivost? Tko određuje hijerarhije važnosti? Kako se grade i održavaju strukture kulturne moći?
Danas, kada dizajn i umjetnost sve više prožimaju svakodnevicu, kada granice između kulture, komunikacije i propagande postaju sve tanje, Trbuljakova analiza postaje relevantna na nove načine. Utjecaj nije samo ono što mislimo da jest — često je ono što ne prepoznajemo kao takvo i, stoga, postajemo njemu podložni.
Podaci o djelima
BEZ NAZIVA, 2006.
serija od osam plakata
sitotisak / papir, 71 x 50 cm
Vlastita naklada
Kolekcija Gregor Podnar
Seriju Bez naziva čini osnovni plakat s tekstom “Old depressive anonymous is searching for a permanent display place in some nice new art museum space” i sedam varijacija u kojima toga teksta (nastalih redukcijom osnovnoga teksta).
Tekst na plakatima:
1.) OLD AND DEPRESSIVE ANONYMOUS IS LOOKING FOR A PERMANENT DISPLAY PLACE IN SOME NICE NEW ART MUSEUM SPACE
2.) LOOKING — IN — ART
3.) ANONYMOUS — PERMANENT
4.) PLACE — NEW — SPACE
5.) DEPRESSIVE — MUSEUM
6.) DISPLAY — SOME
7.) OLD — IS — NICE
8.) AND — FOR — A
Biografija
Zagrebački umjetnik Goran Trbuljak aktivan je od kasnih 1960-ih u kontekstu konceptualne umjetnosti i takozvane Nove umjetničke prakse. Od samih početaka tragajući za alternativnim sredstvima produkcije i predstavljanja umjetničkog djela, Trbuljak je redefinirao status umjetničkog konteksta, postavljajući radikalna pitanja o autonomiji sustava muzeja i galerija te o mehanizmima pomoću kojih se nešto prihvaća kao umjetnost. Testirao je slučajnost kao ključni moment mehanizma stvaranja djela, organizirajući izložbe na ulicama i hodnicima. Za umjetnika, jednostavna gesta mogla je funkcionirati kao kritika umjetničkog i društvenog sustava. Ipak, u Trbuljkovom opusu prepoznatljivi su tragovi humora i samoironije. Rođen 1948. u Varaždinu. Živi i radi u Zagrebu.
Umjetnik: Goran Trbuljak
Kustosica: dr. sc. Dora Derado Giljanović
Vrijeme: 9. 10. 2025 –
Mjesto: Hrvatski dom, Split
Izložba je dio programa Cyan Festivala Vizualne Kulture (8.–11. listopada 2025.)
Ulaznice za predavanja koja se održavaju u sklopu Cyan Festivala mogu se kupiti na https://shop.adriaticket.com/event-details/4289/cyan-festival-vizualne-kulture
Partneri festivala – Udruga Dump mladih programera, Hrvatski Dom.
Sponzori festivala – CULT, Bistro Parasol, Adriatic Social Club, Kopiring, Radenska Adriatic i Atlantic Grupa
Festival organizira inicijativa Design Hub Split koja svojim djelovanjem pokušava osnažiti zajednicu kroz različita predavanja i izložbe. Ova konferencija je iskorak za inicijativu, jer prvi put dovode inozemne predavače i nastoje izgraditi i proširiti zajednicu profesionalaca i stručnjaka u području vizualne kulture.
