Osnova podjela se vrši na pisane i usmene prijevode.
Pisani prijevodi mogu biti ovjereni od strane sudskog tumača ili pak neovjereni. Oni će dalje varirati ovisno o vrsti teksta (službeni dopis, stručni tekst, email, ugovor, videozapis s/bez titlovanja itd.) i po tome je li lokaliziran (prilagođen određenoj kulturnoj sredini i tržištu).
Usmeni prijevodi mogu biti konsekutivni (kada prevoditelj ima pauzu za prevođenje npr. tijekom sastanaka, pregovora, u sudskim postupcima i sl.) ili simultani (prevoditelj u stvarnom vremenu, bez stanke, prevodi ono što se govori npr. tijekom znanstvenog skupa).